komsinica voli polako
Bila je to topla letnja noć kada su se mirisi cveća širili kroz prozore. Sedeo sam u svom stanu, uživajući u tišini, kada je iznenada zazvonio moj telefon. To je bila Ana, moja komšinica, koja je živela u stanu do mene. "Hej! Hoćeš li da svratiš na čašu vina?" upitala je, a ja sam odmah pristao. Kada sam stigao do njenog stana, otvorila mi je vrata s osmehom koji je mogao osvetliti celu sobu. Ana je imala predivan, opušteni izgled u laganoj haljini koja se nežno kretala s njom. "Dođi, osećaj se kao kod kuće!" rekla je, a ja sam se osećao prijatno. U njenom stanu vladala je opuštena atmosfera, a muzika je tiho svirala u pozadini. Seli smo na sofu i Ana je otvorila bocu crnog vina. "Volim da uživam u malim stvarima, kao što je ovo", rekla je dok je sipala vino u čaše. Dok smo pili i razgovarali, primetio sam kako je Ana sve opuštenija. Njene ruke su se povremeno dodirivale s mojima, a u njenim očima mogao sam da vidim da je ona otvorena za više od prijatelj...